Stari grad Tešanj nalazi se na razmeđi srednje i sjeveroistočne BiH. Izgrađen je na vrhu stjenovitog brijega uz rijeku Tešanjku. Pretpostavlja se da su ovdje prvo Iliri imali svoju utvrdu, koji su kasnije porušili Rimljani. Poslije su vjerovatno Rimljani izgradili svoj refugijum. Dolaskom Slavena na prostor Balkana, tešanjska utvrda je ponovo razrušena, i tek u kasnom srednjem vijeku sagrađen je oblasni dvor. Tada je Tešanj bio u sastavu srednjovjekovne Bosne, i u posjedu srednjovjekovne usorske vlastelinske porodice Zlatonosović. Tešanj se u pisanim izvorima prvi put spominje 23. marta 1461. godine u jednom pismu, kojeg je rimski papa Pije II uputio vjernicima da hodočaste franjevačku crkvu sv. Jurja u Tešnju, koju je sagradio Radivoj Krstić, nudeći im za uzvrat oprost od svih grijeha. Ovo pismo se nalazi u Vatikanskom arhivu. Tešanj se iste godine spominje i u jednoj povelji od 18. septembra, kojom posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević daruje Tešanj kao krunsko dobro svom stricu Radivoju. Ova povelja nije sačuvana.

Porijeklo imena Tešanj nije utvrđeno. O tome postoje razne predaje. Grad je najvjerovatnije dobio ime od keltske imenice tessen što u prijevodu znači mali dvor, a brojni toponimi u našoj zemlji imaju korijen u keltskom jeziku. 

Arhitektonsku strukturu starog grada čine dvije cjeline. Prva je gornji dio grada iz srednjovjekovnog perioda. Drugu cjelinu čini donji grad koji je nastao u osmanskom periodu. Utvrđeno naselje iz srednjovjekovnog perioda ja podignuto na vrhu stjenovitog brijega. Tu je sagrađena donžon kula, ograđeno dvorište i ulaz u ovaj najstariji dio grada. Na sjeveroistočnoj strani dvorišta izgrađena je dvanaesterougaona kula koja je bila glavna odbrana srednjovjekovnog grada. Između ove i donžon kule izgrađena je u perimetralnom zidu mala pravougaona kula. U dvorištu su bile sagrađene drvene zgrade za stanovanje i jedan bunar koji je danas zatrpan. U blizini dvanaesterougaone kule izgrađena je sedmerougaona kula. Kod ulaza u grad stajala je kapijska kula ili stražara. Tako je izgledao tešanjski grad u srednjem vijeku, koji je svoj izgled promijenio početkom XV stoljeća i prerastao iz srednjovjekovnog dvora u tvrđavu. Tada je sagrađeno predvorje i još jedna isturena kapijska kula. Po samom rubu uzvišenja izgrađeni su zidovi kojima je zatvoren kompletan odbrambeni sistem. 

Godine 1463. Bosnu su zauzele Osmanlije. Pretpostavlja se da je padom Bosne pod osmansku vlast Tešanj bio u okviru kraljevstva bosanskog, koje je egzistiralo negdje između 1463. i 1476. godine. Osmanlije su tu marionetsku tvorevinu likvidirali oko 1476. godine, i zauzeli Maglaj, Doboj i Tešanj. Ubrzo zatim, Mađari su uspjeli da povrate Tešanj, pa se u mirovnom ugovoru između Ugarske i Osmanskog carstva od 20. avgusta 1503. godine, navode Maglaj i Doboj, dok se Tešanj ne navodi. Tešanj su nakon toga Mađari vjerovatno pripojili srebreničkoj banovini. Tešanj je najvjerovatnije 1520. godine pao u ruke Osmanlija, i bit će pod njihovom vlasti do 1878. godine. Prije 1540. godine formirana je tešanjska nahija. Poslije 1560., a prije 1584. godine Tešanj je prerastao u kadiluk. U XVI stoljeću Tešanj je imao status kasabe. Od 1705. godine grad je imao svog zastupnika u ajanskom vijeću, koje se sastajalo u Travniku. 

Osmanlije su zauzevši grad 1520. godine naišli na spaljen grad i porušene kule. Ostavili su grad u takvom stanju sve do kraja XVII stoljeća. Pohod Eugena Savojskog kroz dolinu Bosne je nanio veliku štetu bosanskim gradovima, pa i samom Tešnju. Kasaba je bila spaljena, ali Gradinu nije mogao osvojiti, iako je nanio veliku štetu. Krajem XVII st. Osmanlije su grad popravile. Tada su oni tešanjskom gradu dodali novi, odnosno donji dio grada. Grad je izgrađen najboljom zidarskom tehnikom. Jačinu grada odlikuje renovirani gornji dio grada, adaptiran na savremen način borbe, i donji dio grada iz osmanskog perioda koji je svojim sistemom dopunio snagu tvrđave. Osmanlije su prvo izgradile iz temelja Krnju kulu na mjestu nekadašnje donžon kule. Kula je 2011. godine restaurirana i data JU Muzej Tešanj kao depandans. U njoj je planirana stalna arheološka postavka koju bi činio materijal iskopan na starom gradu osamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Pored Krnje kule, i na drugom kraju dvorišta Osmanlije su izgradili po dva bunkera. Pravougaonu kulu koja se nalazila do Krnje, Osmanlije su pretvorili u mali bastion. Dvanaesterougaona kula je pretvorena u tabiju. U blizini je sagrađena još jedna tabija s kazamatom koji se strmo spušta do temelja sedmerougaone kule. Na sjeveroistočnoj strani obora IV izgrađena je jedna tabija za bateriju topova. Tukla je prilaz glavnoj gradskoj kapiji.

Donji dio grada se počeo graditi za vrijeme sultana Mustafe II (1695. – 1703.). U donjem dijelu grada Osmanlije su prvo izgradile Dizdarevu kulu. Danas se na zadnjem katu ove kule nalazi historijska postavka Muzeja Tešanj. Istočno od Dizdareve kule, Osmanlije su sagradile tabiju. Sa istočne i sjeveroistočne strane od tabije bio je veliki zaštitni zid dug 90 m. Zid se protezao sve do jedne manje tabije blizu glavne gradske kapije. Na glavnom ulazu u predvorje grada je kapija. Do nje je sagrađen kameni bunker. Time je Gradina dobila svoj konačni izgled, čime je predstavljala jednu od najsnažnijih utvrda bosanskog ejaleta. Nakon Karlovačkog mirovnog ugovora iz 1699. godine, Osmanlije su u Tešnju osnovale kapetaniju. Vojna posada napustila je stari grad Tešanj 1840. godine.

Tokom 20 stoljeća na starom gradu Tešnju vršeni su razni istraživački i konzervatorsko–restauratorski radovi. U julu 2003. godine stari grad je proglašen nacionalnim spomenikom BiH.